|
|
|
A FERA L TRIBUNE
B R O J 3
JEZIK, JEZICI i moj ZAO jezik...
|
||
|
Ne znam kako me Bog ili roditelji
ovakvog dadoše, al me nelogičnosti, bile i jezičke užasavaju. A znam da
ću, pored onih koji se slažu sa izraženom potrebom i jezičkog
izjedna-čavanja polova, imati utuk, čak i od malobrojnog čitalaštva. Makar bilo nakaradno, neprirodno i jezički isuvislo, da pokušamo! Ako bi smo išli, u priznanju ravnopravnosti polova, na kvalitativnu stranu, otkrili bi smo da se zapravo – ništa nije učinilo. Koliko će ovakva, JEZIČKA promena uticati na RAVNOPRAVNOST polova!? I kako? Šta je to što će se promeniti ako se kaže magistra, umesto magistar, PSIHOLOŠKINJA, umesto psiholog, POSLANICA, umesto poslanik... Ova „neadekvatna“ a verovatno i neispravna jezička konstrukcija u ŽENSKOM, a i drugim rodovima, mogla bi izgledati i ovako: OKO, OKA (m.r.), u srednjem rodu Ok? ILI ZENICA (oka svoga, tj bratstvo i jedinstvo!), ZENAC(muški rod) A SREDNJI ROD? ZENE? ILI ROLKA, ROLAK ILI ROLKO, A SREDNJI ROLO? Ili VLADA, INAČE ŽENSKOG RODA, MOGLA BI U MUŠKOM DA SE ZOVE VLADAN!? (Niko Vam neće biti kriv ako to bude recimo - BATIĆ!?) Ne sporim da je ženama Srbije preko potrebno i pošteno priznati dvostruki staž – i radni i životni, a pre svih – borački! Sa kakvim muškarcima žive... Tu uključujem i sebe. Osim toga, u toj nekoj Evropi, žene koje imaju dece, na svako dete, osim pravog dodataka i pomoći (bez obzira na materijalni status) imaju i po dve godine skraćenja radnog staža. Kod nas bi im valjalo dati - bar po četiri godine. Kada je politika u pitanju, najlakše ih je, zapravo ograničiti kvotama, ili pro-porcijom („najmanje jedna trećina“). ALI! Hoće li išta, osim niza smešnih kovanica (daklem, „siće“, u novčanoj moneti, a muški rod bi glasio KOVANAC!), proizaći? Kao farsične, nelogične i još verovatnije jezički i gramatički zanimljive konstrukcije, kojima ćemo se neko vreme dobro zabavljati, bojim se, neće ništa više. Ja Vam se naravno, u ovu materiju ne razumem, osim da je niz jezičkih pravila zapravo – niz konvencija, počev od zareza („jer se urezivalo i zarezivalo“) ili zapete („jer je moralo i da se, pri tom, zapne!“ deo je čuvene AKADEMSKE raspre! –prim.aut.). Na ove redove navodi me zapravo „velika reforma hrvatskog jezika“ – koja je takođe smešna i nezgrapna, a od ozbiljnijih filologa ocenjena kao neozbiljan pokušaj nepismenih. Ovde nije reč o nepismenim, već o p o l i t i z o v a nj u jezika i nemoći da se uradi prava stvar. Da li je to suština? Ili „prava stvar“? Zašto onda ne rešimo problem - na ulazu u Srbiju, po graničnim prelazima postavimo table: „DOBRO DOŠLI U EVROPU, EVROPA I EVROPČE“? RAVNOPRAVNO! I UŠLI SMO, bez pregovora, daveža, Radovana, Ratka, Voje... Napišeš, postaviš i – GOTOVO,GOTOVA, GOTOVAN! |
||
| Nebojša Dajić Daja Daja Nebojsa
Dajic; Nebojša Dajić DAJA, Licna prezentacija, tice se poezije, proze,
on line casopisa A fera l tribune, politike, Svilajnca, Srbije, prava i
filozofije AHOME |