|
KADA BI I POŽELELI DA ŽIVITE DRUGAČIJE…
MOŽETE SAMO KUPITI NAOČARE, PO IZBORU - SEBI ILI “VOĐAMA”
REČ JE O… IZBORU
IZBORU! Koliko god se upinjali, koliko god znali
i vredeli, školovali se i imali drugačije poglede na svet i zbivanja oko
Vas, pre ili kasnije shvatite - vode Vas slepi. Kako i otkud kad ste u
privatnom poslu, ili imate privatan posao? A ko „kroji“ zakone, ko ih
(ne) primenjuje, kome su od koristi, ako su Vama na štetu? I koliko,
uopšte možete biti ne zavisni od dešavanja oko Vas? U koje škole idu
Vaša deca, po kavim ih programima uče? Kako se troše porezi naplaćeni od
građana? Ili takse, na lokalu? Kako i koliko možete uticati na
dešavanja, makar u svojoj sredini?
Ovo su samo neka od pitanja kojima ćemo se baviti. Naravno, poseban osvrt
zaslužuje sredina iz koje sami potičemo. U mom slučaju to je Svilajnac.
Ali, i Srbija, kao Republika, kao „uređena“, kao „pravna država“. Da je
uređena - jeste! „Uredili“ su je - k’o za „Vrbicu“! Ne znate ni granice,
koje su joj! A skoro ih nećemo znati!
O nekim pravima i slobodama ćemo govoriti, na trećoj strani, u otvorenom
pismu upućenom Ustavnom Sudu Srbije i sudijama pomenutog suda, Vučetiću
i Čipliću. Znate li koliko je ljudi u Srbiji nepismeno? Mi još uvek
baratamo značajnim procentima nepismenih, a o upotrebi kompjutera ili
zanju nekog od stranih jezika da i ne govorimo. Zato je možda jedan od
„pravih“ predloga i onaj Antonija Pušića, alijas Rambo Amadeusa, da se
„broje samo oni glasovi glasača koji bez pravopisnih grešaka napišu sami
ime kandidata za koga glasaju“. Verujem da bi se odnos „snaga“ ipak,
neznatno promenio. Tada bi smo makar znali da smo sami odabrali put
kojim „Srbija nezadrživo srlja u progres“! „Nije sve jedno!“
|
|
REČ O PRIJATELJIMA…
Kako je u Svilajncu sve manje ljudi koji se
“hvataju u koštac” s onim što se zove VULGARNI PRIMITIVIZAM,
(a to je još najmanje ali i najočiglednije!)i
nastavak patesijatsko-seljačke pljačke, nemoćni da damo pravi
odgovor na takav problem, moji prijatelji i ja, odlučili smo da je,
makar i pokušaj ove vrste vredan pažnje… Koliko i da li, prosudite
sami...
Naime, sve ovo pred Vama, nevešt je pokušaj samo skretanja pažnje na
mnoštvo problema. Oni će, bez sumnje postojati i bez svega ovoga, ali će
makar malo svetla, bačenog na po koji, nešto pojasniti, a na po neki od
problema skrenuti pažnju.
Ovo izdanje (za sad u ovom obliku) ideja je Milana Tasića, Dejana
Živojinovića i moje malenkosti, rođenih i “osuđenih” na Srbiju i
Svilajnac, jer priradamo ovoj sredini, jer se smatramo građanima oba
sela.
Kada je u pitanju njihova podrška, ona je tu, a iskreno
se nadam i Vaša, kao i predlozi, kritike, ali i prilozi za ovaj,
svojevrsni žurnal, koji će, ko zna, možda postati i čitan, zanimljiv i
interesantan - uz prethodno nabrojano. Ne sumnjam da će postojati
nebrojano puno (TABU) tema, ali se nadam i tekstova, po rubrikama,
upravo iz oblasti u kojoj je svako od nas najstručniji, te s toga i
višem standardu tekstova i čitavog lista. Do tada, biću jedini “pisac”,
i imati svu odgovornost za svaku reč, uz izuzetak feljtona, koji je
napisao moj otac, prof. Novica B Dajić.
|
|