|
|
|
Pisanije priča (ili ti priče...)
Brat koji je živeo u selu na jugu, ispriča priču o očevom poznaniku, inače jednom od najboljih fudbalera u kraju... Nije se „snašao“, nakon karijere koja je bila amaterska i bez ikakve zarade, bavio se fizičkim poslovima. Kada mu se majka razbole, nemajući kako da je preveze do bolnice, uze zidarska kolica, stavi majku u njih i proveze je kroz selo, do bolnice... „Celo mu se selo smejalo...“ Otac, vidno nezadovoljan – i takvom sudbinom poznanika, ispriča Herodotovo povedanje o Solonu i priču o Kleobisu i Bitonu iz antičke Grčke, koji su vozeći majku, o Herinom prazniku u Argu, bili sâmi upregnuti u -volovski dvopreg. Mati je, radosna zbog njihove snage i slave, pomolila pred kip da im Boginja dodeli ono što je za čoveka najbolje. Boginja im darovaše- smrt u hramu i večnu slavu...
Nisam bio začuđen ni željom, ni Boginjinim sudom, niti očevom pričom... Pa, ni reakcijom sela... Većma me je zabrinulo to, što poštujemo nekoga zbog vrednosti, a gubitkom iste – slatko se sitimo. Možda ponajviše muci i nevolji najboljih ili najvrednijih međ’ nama, klanjajući se oruđu moćnika, surovih i ogrezlih u zločine.
Kada je Diogen, pozvan od grčkog kralja da poseti njegovu kuću – pljunuo na kralja, uz reči „izvinjenja“, jer „ne vide prljavije mesto u kući“ – mora da je promašio. Ne sudim o Božanskom prosuđivanju i ne čudi me ljudsko, ali nije li trebalo da pljune na sebe i podanike? Oni su je sagradili, oni su izabrali kralja, birali božanstvo, vukući dvoprege – bezvrednom do trona... A mi? Jesmo li mi bolji?
23:50;19.07.2004.Svilajnac
Prijatelj moj, priča mi o vinu, i prekide rečenicom:
-Viski ne volim, ali burbon „Four roses“ je, malo je reći dobar.
-Ma, rakija k’o i druge...
-Ne, ne, dodaje on, nisi u pravu! Ovo je drugačija rakija, jako dobra, i nastavlja- pio sam je prvi put s njom, što naravno nema veze... Ma da, šta pričam, to je baš detalj jako bitan... Ima nekakav šmek, ili aromu iz tri dela, kao prvi, drugi i treći utisak...
Prvi je čisto rakijski, alkohol i led, a onda između zuba, u ustima, grlu, pa kroz jednjak... Maglovit, kao dim... Polako se širi...
-Ovaj treći je dodatak koji ne ide u, nego uz burbon! Zapara i zaprašti, kad podigne pogled i spaziš te dve crne masline, kojima guta život, i voli sve... Osim mene...
Kažem ti, baš dobra rakija... Samo mi treći utisak ne dostaje... Jako!
„Kastoru i Poluksu“ 25.06.2000. Svilajnac
REKOŠE DANAS, DA SU NAUČNICI PRONAŠLI –SRPSKI GEN!
KAŽU, NJEGA SU PRVO IZOLOVALI I NAJLAKŠE PREPOZNALI.
ONAJ DRUGI PAR HROMOZOMA JE ZA TO KRIV. U NAS SRBA JE LEVI PAR CRVEN, A DESNI PLAV. LEVI SE NALJUTIO (PA VALJDA POCRVENEO) I OPLAVEO DESNI PAR! JOŠ KAŽU DA JE OVAJ LEVI ZASLUŽAN ŠTO VARIMO KORENJE (TRENUTNO U PONUDI!) I ŠTO ĆEMO, UZ MALE KOLIČINE NEKE „PITKE“ GLUPOSTI DA VARIMO I –CELULOZU, TJ. TRAVU!
DOBRO JE DA SMO NAJZAD I UZ NAUČNU POTVRDU POSTALI VIŠA RASA! MORAĆEMO DODUŠE DA SE MALO SAGNEMO, PO GENETSKOM NAHOĐENJU I ZBOG FIZIOLOŠKIH POTREBA, KADA PO SVETOJ ZEMLJI, PO KOJOJ TEČE MED I MLEKO, BUDEMO JELI... ALI BIĆE TO POSVE DRUGAČIJE OD OSTALIH – DOSTOJANSTVENO!
17.07.1994.
Svilajnac
Nebojša Dajić Daja Nebojša Dajić Daja Nebojša Dajić Daja